RHESUS ALOIMUNIZACIJA


2016-01-16


Rhesus antigeni su raspoređeni po površini eritrocita u nepravilnim grupicama. Tri gena, svaki sa po tri glavna alela, odgovorna su za stvaranje rhesus Ag a označeni su kao Cc, Ee i D. Antigen D do sada nije dokazan.

Prisustvo ili odsustvo RhD antigena određuje da li je osoba RhD pozitivna ili negativna.

45% RhD pozitivnih osoba su homozigoti /DD/. Ako je trudnica RhD negativna a partner RhD pozitivan homozigot beba će sigurno biti RhD pozitivna a ako je heterozigot, bebe ima 50% šanse da bude negativna.

AKO JE PARTNER RHD NEGATIVAN I FETUS JE SIGURNO RHD NEGATIVAN, JER SE RHD FAKTOR NASLEĐUJE DOMINANTNO.

RhD antigen se ispoljva u eritocitima ploda u 6. ng. U toku rhesus aloimunizacije u organizmu trudnice se stvaraju kompletna i nekompletma At. Kompletna At se javljaju u toku primarnog imunog odgovora, a pripadaju klasi IgM i ne prolaze placentu. Nekompletna At nastaju za vreme sekundarnog imunog odgovora, pripadaju klasi IgG, prolaze kroz placentu i odgovorni su za razaranje fetalnih Er. Destrukcija fetalnih Er dovodi do anemije fetusa. Kada se iscrpe rezerve košrane srži, Er se proizvode ekstramedularno u jetri i slezini /hepatosplenomegalija/, u bubrezima, štitnoj žlezdi i mukozi creva. U fetalnoj cirkulaciji pojavljuju se forme od zrelih normoblasta do veoma nezrelih eritroblasta /Erythroblastosis foetalis/.

Zbog hepatičke eritropoeze smanjeno se sintetišu proteini javlja se portalna hipertenzija, ascites, kongestivna srčana insuficijencija i smrt fetusa. Zbog niske koncentracije glukuronila transferaze nema normalne koncentracije bilirubina. Kod najtežeg oblika, kernicterusa, bilirubinski kompleksi se talože u bazalnim ganglijama i izazivaju ireverzibilna oštećenja CNS.

Uslovi za rhesus imunizaciju:

  1. Transfuzija RhD pozitivne krvi /danas skoro nemoguća/
  2. Feto-maternalna hemoragija /prisutna u 75% normalnih trudnoća/
  3. Neadekvatna RhD profilaksa

Rizici za rhesus imunizaciju:

  1. Ab.imminens/incipiens
  2. Višestruka trudnoća
  3. Abrupcija placente, placenta previja
  4. Prenatalna dijagnostika /CVS, AC, CC/

Pregled krvi trudnice na imuna antitela:

  1. Prvi put – između 12.-16. ng
  2. Drugi put u 28.ng
  3. Treći put – između 34.-36. ng

Prevencija rhesus aloimunizacije

Imuno profilaksom se osoba pasivno imunizuje da bi se sprečila aktivna imunizacija. Koristi se rhesus imunoglobulin. Daje se u vidu i.m. injekcije do 72h nakon porođaja, pobačaja ili interevencije. Spora i.m. apsorpcija doprinosi benignoj pripodi transfuzione reakcije. Ako se omaškom, imunoprofilaksa ne aplikuje prvih 72h, može se dati i u narednih 28 dana a posle tog perioda šanse za zaštitu su minimalne.

Indikacije za anti D Ig 

Prvi trimestar trudnoće

  1. Spontani ili arteficijalni abortus – 50 mikrograma
  2. Ektopična trudnoća – 50-100 mikrograma
  3. Kod tzv „izgubljenog blizanca“ OBAVEZNO
  4. CVS – 50 mikrograma
  5. Mola hydatidosa i preteći pobačaj su stanja podeljenih mišljenja

Drugi trimestar

  1. Spontani ili arteficijalni abortus – 100-250 mikrograma
  2. Amniocenthesis genetica – 100-250 mikrograma
  3. Cordocenthesis – 250 mikrograma

Treći trimestar

  1. Amniocenthesis – 250 mikrograma. AKO DO POROĐAJA NE PROĐE VIŠE OD 24H DATI TEK NAKON POROĐAJA.
  2. Cordocenthesis

Antenatalna imunizacija je najčešća u III trimestru / zbog čega se u nekim zemljama daje 300 mikrograma Rh IgG u 28.ng + 300 mikrograma nakon porođaja/

Rh profilaksa posle porođaja – majka RhD negativna + beba RhD pozitivna – 250 mikrograma 

Aloimunizacija u ABO sistemu

Hemolitičko ABO oboljenje javlja se kod fetusa A i B krvne grupe, čija majka ima O krvnu grupu. Anti A i anti B antitela majke prolaze kroz posteljicu i stupaju u interreakciju sa A i B antigenima na fetalnim Er.

Anti A i anti B antitela osobe krvne grupe A ili B pripadaju klasi IgM a kod osoba krvne grupe O pripadaju klasi IgG /prolaze placenta/

Ne postoji nikakava korelacija između visine titara anri A i anti B antitela i težine hemolitičkog procesa.  Bolest se manifestuje tek posle porođaja i fetus nije ozbiljno ugrožen. Znak ABO hemolitičke bolesti je pojava zutice prvih 24h po rođenju i tranzitorna hiperbilirubinemija.

Ako je prethodno dete rođeno sa postnatalnom hemolizom, u narednim trudnoćama pratiti titar anti A i anti B antitela. Neposredno nakon porođaja uzeti krvi iz pupčanika, odrediti KG i nivo bilirubina pa primeniti ranu fototerapiju.

Fetomaternalna ABO incompatibilija smanjuje rizik od rhesus aloimunizacije. Majčini anti A i anti B aglutinini imaju veći afinitet ka fetalnim eritocitima, hemolizuju ih pa majčine imunokompetentne ćelije ne stignu da prepoznaju Rh Ag na njima.

 





Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

3 + 18 =

Sva prava zadržana. Ginekos Plus © 2017
Maintenance by Responsive